Predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić kazao je u intervjuu za „Dan” da i pored toga što još nijesu izvedeni konačni rezultati rada za tekuću godinu, postojeći podaci pokazuju da će ovo biti prva u poslednjih pet godina koja je okončana većim brojem riješenih predmeta od broja novoprimljenih. Savić ne krije zadovoljstvo što su u sudu na čijem čelu se nalazi u poslednje vrijeme presuđeni prvi najsloženiji predmeti ratnih zločina i organizovanog kriminala koji su praktično krčili sudsku praksu i kroz svoje i dobre i loše strane uveli neke standarde koji su temelj za kasnije postupanje. On smatra da je korumpiranim sudijama, ukoliko takvi postoje, mjesto u zatvoru, a da onima koji podliježu političkim pritiscima nije mjesto u pravosuđu.
Savić je na funkciju predsjednika Višeg suda u Podgorici izabran u martu 2013. godine i njegov period adaptacije nije trajao dugo, jer je došao u sud u kome postoji dobra organizacija i dobri su međuljudski odnosi, pa je tako izbjegao zastoj koji je uobičajen kada se biraju rukovodioci u institucijama. U Višem sudu trenutno radi 39 sudija i predsjednik suda.
Na pitanje da li je raspoloživi broj sudija u Višem sudu u Podgorici adekvatan, posebno kada se ima u vidu da se radi o najvećem sudu u državi čija naležnost pokriva 70 posto teritorije, Savić kaže da je kako prema nadležnosti, tako i prema procjenama eksperata iz EU, broj sudija u Crnoj Gori, imajući u vidu broj stanovnika, veći je od evropskog prosjeka.
– Smatram da je samo broj predmeta u radu bitan za ocjenu o potrebnom broju sudija, a trenutno u sudu, samo u parničnom referatu, sudije imaju oko 120 do 140 predmeta. Taj broj predmeta nadmašuje evropski prosjek i nedavni rezultati mjerenja rada u sudovima pokazali su da crnogorske sudije imaju otprilike pet puta veću opterećenost u odnosu na njemačke sudije. Zašto ima toliko predmeta i zašto naši građani često rješavanje svojih sporova traže pred sudovima, a ne na druge zakonom predviđene načine, pitanje je koje zahtijeva mnogo više vremena i prostora – kazao je Savić.
Odgovarajući na pitanje da li je za vrijeme njegovog mandata protiv nekog od sudija vođen disciplinski postupak zbog propusta, predsjednik podgoričkog Višeg suda kaže da Zakon o sudskom savjetu i sudijama precizno određuje vrste disciplinskih prekršaja i uslove za pokretanje postupka.
– Na moje zadovoljstvo nije bilo situacija u kojima bi se stekli uslovi za podnošenje predloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti ni sudija ni zaposlenih u sudu – istakao je Savić.
Komentarišući veliki broj ukinutih presuda u slučajevima koji su u javnosti poznati kao „Morinj”, „Deportacije”, „Zavala”, te da li se pokazalo opravdanim to što su upravo sudije koje su postupale u tim predmetima profesionalno napredovale, Savić kaže da se mora imati u vidu da su predmeti koje pominjemo među najsloženijim predmetima koji su bili ili su još u radu, da se radilo o predmetima koji su u oblastima iz kojih potiču – ratnih zločina i organizovanog kriminala, praktično krčili sudsku praksu i kroz svoje i dobre i loše strane uveli neke standarde koji su temelj za kasnije postupanje. Sudije koje su u njima postupale uradile su značajan posao. Njihovo profesionalno napredovanje je rezultat višedecenijskog kvalitetnog rada u sudnicama osnovnog i višeg suda, a ne samo postupanja u tim predmetima – smatra on.
Dodaje da su sudije odgovorne za odluke koje donose i kvalitet njihovog rada.
– Mnogo vremena bi oduzelo da vam samo navedem kroz koje sve kontrole rada prolaze sudije i njihove odluke i kojih nema u drugim profesijama. U tim kontrolama uočavaju se greške, ali za mene kao predsjednika ključno je da do sada nisu uočene one koje bi ukazale da je sudija koji ih je napravio nestručan za posao koji obavlja ili da su njegove odluke motivisane nekim drugim razlozima izvan onih koji su u spisima. Do sada takvih sumnji nije bilo, pa time ni razloga za iniciranje postupka za razrješenje – naglasio je Savić.
On se osvrnuo i na nerijetko suprotne stavove i tumačenja ZKP-a po pitanju određivanja pritvora od strane tužilaštva i sudije za istrage u poslednje vrijeme.
– Tačno je da se ponekad javljaju suprotni stavovi između tužilaštva i sudija za istragu prilikom odlučivanja o predlogu za određivanje pritvora. O tim razlikama odlučuje vanraspravno vijeće koje takođe u nekim situacijama prihvati predlog tužilaštva, a u nekim sudije za istragu. Ovakvu situaciju smatram sasvim prihvatljivom i posledicom toga što svako od nas ima svoje pravno mišljenje i ona ne moraju biti podudarna. Morate imati u vidu da i pored toga što zakon precizno određuje uslove za određivanje pritvora kao mjere koja zadire u jedno od osnovnih ljudskih prava – prava na slobodu, svaka situacija je specifična i veoma često je vrlo tanka linija razgraničenja između situacija kada treba ili ne treba odrediti pritvor. Ne bi bilo dobro da su stavovi podudarni i da predlog za određivanje pritvora istovremeno znači da će pritvor i biti određen. Vremena kada je to bilo uobičajeno su davno za nama – ocijenio je on.
O predmetima koji se vraćaju više puta na suđenje i koji nijesu okončani skoro deceniju, Savić ističe da presuda koja se donosi poslije više decenija praktično gubi svoju svrhu.
– Izreka da je pravda spora ali dostižna je u današnjem vremenu u onom dijelu „spora” prevaziđena. Program rješavanja starih predmeta je obavezan u svim sudovima i čak i oni najžešći kritičari pravosuđa moraju priznati da se danas predmeti rješavaju u znatnom kraćim rokovima nego što je to bilo prije recimo desetak godina. Redovne i vanredne kontrole instanciono viših sudova provjeravaju dinamiku rješavanja, sudije to znaju i u svim predmetima koji traju više decenija, a takvih ima, daju „debele” razloge zbog čega je tako. Moram priznati da nekad ti razlozi nisu dovoljno ubjedljivi i da je jedan od najvažnijih zadataka predsjednika sudova da posebno prate dinamiku rješavanja takvih predmeta. Problem višestrukog ukidanja predmeta zbog čega nisu samo krivi prvostepeni sudovi jer nekada i ukidne odluke viših sudova nemaju potrebnu jasnoću i preciznost, takođe je predmet posebne pažnje. Moram skrenuti pažnju na to da laička, a vrlo često i dio stručne javnosti svako ukidanje odluke smatra greškom nižeg suda. Ne poričem da je u značajnom broju slučajeva zaista u pitanju greška nižeg suda, ali često se radi o drugačijem pravnom mišljenju, izmjeni pravnog stava višeg suda ili nekim drugim razlozima zbog čega se ukidanje ne može smatrati propustom ili nestručnošću nižeg suda. Bez obzira na razloge, zakonodavac je želio da se izbjegnu takve situacije, pa je postojećim krivičnim i parničnom procesnim zakonom predviđeno da presude mogu samo jednom biti ukinute, te da ako se i prilikom ponovnog ispitivanja nađu razlozi za ukidanje odluke drugostepeni sud mora meritorno odlučiti – kazao je Savić.
O političkim pritiscima na sudije Savić kaže da sudijama koje su spremne da podlegnu bilo kakvoj vrsti pritiska ne samo političkog, nije mjesto u pravosuđu.
– Onima koji podležu korupciji mjesto je u zatvoru i mislim da tu nema ništa da se oduzme ili doda. O političkim pritiscima i korupciji u pravosuđu često se govori, ali te priče se obično prekinu kada dođu do faze da se postavi konkretno pitanje koje i na koga vršio pritisak ili bio korumpiran. Bilo bi naivno tvrditi da toga nema i samo mogu da navedem da ćemo ja lično i državni organ na čijem sam čelu pružiti svaku vrstu podrške onima koji su uključeni u identifikaciju i procesuiranje takvih radnji. Što se tiče nepotizma mogu da kažem da se u organu na čijem sam čelu zaposleni primaju bez obzira na ime roditelja, a na osnovu Zakonom predviđenih kriterijuma. Činjenica da li imaju ili nemaju rodbinu na položajima kandidatima za rad u Višem sudu neće ni pomoći ni odmoći. Vjerujem da se istim principima vode i moje kolege u drugim sudovima.
VJ.DAMJANOVIĆ
Više sudija nego sudnica
Govoreći o ograničenim kapacitetima kada je u pitanju prostor u kojima se održavaju suđenja, posebno ona gdje je veliki broj optuženih, Savić navodi da je Viši sud najveći sud u državi i sud čija nadležnost pokriva 70 odsto teritorije, te u svom sastavu ima Specijalizovano odjeljenje koje postupa u najsloženijim prvostepenim krivičnim predmetima.
– S druge strane, smještajni kapaciteti su takvi da imamo manje sudijskih kancelarija nego sudija, pa trenutno u četiri kancelarije imamo po dvoje sudija. Imamo dvije sudnice od kojih je samo jedna opremljena potrebnom video i audio-opremom. Puno suđenja se odlaže na duži rok nego što je prema stanju postupka potrebno, jer jednostavno nema slobodnih termina u sudnicama. Očekujem pomake na tom planu u budućem periodu, bez obzira što nova rješenja zahtijevaju finansijske izdatke, ali valjda je svako svjestan da se više ne sudi po trgovima kao u starom Rimu. Mi smo i do sad imali suđenja sa više desetina okrivljenih i brojnim drugim učesnicima i kapacitet velike sudnice sa nekih oko 50 mjesta je uglavnom mogao da zadovolji potrebe javnosti. U principu, svako suđenje je javno, samo u izuzetnim slučajevima se određuje tajnost i pravo svakog građanina je da ako to želi uđe u sudnicu i prati suđenje. U određenim slučajevima, pretres se može održati i van suda u nekoj podesnoj zgradi tako da vjerujem da se svaki zahtjev za prisustvo javnosti može riješiti.
O propustima nakon
pravosnažnih presuda
Savić je kazao da u ovoj fazi ne može govoriti o slučajevima ubistava Slavoljuba Šćekića i Duška Jovanovića jer još nijesu pravosnažno okončani.
– Oba predmeta su u sudskoj proceduri, što mi onemogućava da ih komentarišem. Predmeti treba da dobiju konačni sudski epilog, odnosno da steknu pravosnažnost, pa se tek onda mogu otvarati pitanja o tome da li je neko od postupajućih sudija neažurno postupao ili napravio propust zbog kojeg bi trebao snositi neki oblik odgovornosti. Sada je prvenstveni cilj da se činjenice u potpunosti utvrde i donesu odluke, a veoma mi je lako da se složim sa ocjenom da ovi postupci predugo traju – kazao je Savić.
Službenici nemaju ni za doručak
Zarade sudija su sada relativno pristojne u odnosu na prosjek u državi. Svakako ne mogu dostići iznose kao u bankama ili nekim sličnim institucijama, međutim kada se dovedu u vezu sa odgovornošću koju sudije imaju i nemogućnošću obavljanja bilo kojeg drugog posla one i nisu velike. Uostalom živimo u relativno maloj sredini gdje se vrlo dobro vidi standard svakog od nas i uvjeravam vas da na parkingu koje koriste sudije Višeg suda ne možete vidjeti vozila onog kvaliteta koja se nalaze na parkinzima ispred zgrada u kojima rade mnogo slabije plaćeni državni službenici. Morate imati u vidu da je pitanje visine sudijske plate direktno povezano sa pitanjem sudijske nezavisnosti i da nezavistan sudija može biti samo onaj ko ima finansijsku sigurnost.
Pitanje zarada službenika i namješenika je posebna priča. Ako sam rekao da su plate sudija takve da se može obezbijediti barem normalan život, to nikako ne važi za plate sudskog osoblja. Plate daktilografa koji rade i fizički iscrpljujući posao kucajući odluke osam sati dnevno su takve da od njih ne mogu ni preživjeti. Sa sigurnošću znam da od većine zaposlenih koji primaju između 250 i 300 eura ima i onih koji nemaju da kupe doručak. Javnost mora da zna da rad suda jednako ne može da se obavlja bez sudija, kao ni bez osoblja koje pomaže u radu suda i nadam se da će izvršna vlast imati razumijevanja i mogućnosti da novim zakonom o zaradama tu napravi neki pomak jer je sutuacija zaista došla do granice izdržljivosti – istakao je Savić.